Priče o ljudima

Jelena Đukanović

Kako sam spojila riječi i pokrete


“Plešem već 20 godina”, govori nam Jelena Đukanović, no u to je na prvu teško povjerovati. Jelena djeluje premlado da bi bilo što radila dvadeset godina. Na razgovor je došla s velikom sportskom torbom, tog je dana dječju plesnu grupu koju vodi pratila na državni kup.

Plesati je počela još u osnovnoj školi, ali tek je u posljednjih godinu dana odlučila živjeti samo od plesa. Pokrenula je umjetničku platformu Words and Movement, a uskoro bi trebala otvoriti i vlastiti plesni studio.

“Još sam kao dijete reagirala na glazbu pokretom. Na ples sam krenula u osnovnjaku, imali smo skupinu koja se zvala Superstar. U srednjoj sam prešla u studio Liberdance, potom i u studio Keiko, u grupu Flygirlz pod vodstvom Nine Vidošević. Zaredali su prvi pravi nastupi i gaže i tada sam znala da se time želim baviti”, prepričava Jelena.

U tom, prvom periodu najviše je voljela nastupe. “Taj osjećaj kad izađeš na pozornicu, kad se začuje glazba i upale se reflektori… To mi je ogroman adrenalin. Možeš biti tko god hoćeš, ples ti omogućava potpunu slobodu”, govori Jelena.

Ples je počela ozbiljno shvaćati kad je prešla k legendarnom voditelju Saši Krnetiću u Atomic Dance Factory. “Uvijek bih se susretala s Atomicom na državnim prvenstvima i drugim natjecanjima i sjećam se da bih ostajala zapanjena. Saša je radio vrhunske stvari, koreografije koje su bile u rangu bilo čega što su radile top-ekipe vani. Ambicija mi je bila raditi s njim, ali Saša je radio samo s prvim postavama u klubu. Meni je trebalo nekoliko mjeseci da se probijem do te grupe”, dodaje.

Jelena je dio Atomic Dance Factoryja posljednjih deset godina. Prošla je brojna natjecanja, nastupe, višesatne probe i treninge. Kako je napredovala, počela je voditi mlađe grupe i osmišljavati vlastite koreografije. Odlučila je, priča, da je ples ono čime se želi primarno baviti.

Iza Jelene je teška godina, u kojoj je, nažalost, tragično preminuo Saša Krnetić. Bez obzira na sve, trudi se iz nje izvući nešto dobro. Tako je odlučila pokrenuti platformu Words and Movement, koju se uskoro nada pretvoriti u festival. “Nakon što je Saša otišao, mi smo u Atomicu ostali sami. On je vukao, dolazio je s novim idejama. Bio je pokretač. Bez njega, bili smo prisiljeni početi raditi nešto sami. Words and Movement je inicijalno bila moja ideja, ali ubrzo su mi se pridružile djevojke iz studija”, prepričava.

Words and Movement je, objašnjava Jelena, trenutno platforma na kojoj različiti umjetnici amateri imaju priliku pokazati svoj rad. Ona je, priča, uz ples radila u odnosima s javnošću, bavila se novinarstvom, upisala dva različita diplomska studija, završila Ženske studije i smjer Song writing na MPA Akademiji.

Sigurna je da postoji još ljudi koji su u svojim poslovima napravili fuziju onoga što rade i umjetničkih talenata koje razvijaju u vlastito vrijeme. Words and Movement trebalo bi biti mjesto gdje će to moći pokazati, koje će im pomoći da svijetu otkriju i razvijaju svoje hobije. “Dakle, sve je zamišljeno kao mjesto na kojem će nepoznati slikari, plesači i glumci moći prikazati ono što rade. Baš kao što sam se ja bavila plesom, ali i radila razne poslove, tako sam sigurna da na raznim poslovima sjede talentirani umjetnici”, kaže.

Uskoro planira otvoriti i vlastiti plesni studio, raditi s djecom i rekreativcima u sklopu kojih planira kombinirati sva sakupljena znanja iz raznih područja. Želi da to bude mjesto na kojem će moći spojiti svoju želju da živi od plesa i želju da obrazuje i odgaja neke nove generacije djece, fuzija ideja za koju se nada kako će inspirirati nove klince da budu odlučniji u nastojanju da se počnu baviti umjetnošću.

“Trenutno sam u potrazi za prostorom. Sve mi je to jako uzbudljivo”, kaže Jelena.

Saznaj više

Podijelite